Župa Sv Luke

Predaja govori da su Kolan gusari dva puta spalili i porušili do temelja i da se selo uvijek iznova brzo podizalo ali da se, nakon trećega takvog uništenja, dugo nije oporavilo niti je župna crkva sv. Luke i Marka bila obnovljena tako da je narod išao na misu u Dubravu, u crkvu Svete Marije. Kada su Kolanjci svoju crkvu i ovaj put obnovili, kao zaštitnik crkve (patron) spominje se samo sv. Luka, ne i sv. Marko, ali su njegov kip u crkvi dugo sačuvali, sve do početka 20. stoljeća.
Župna crkva u Kolanu posvećena je Sv. Luki Evanđelistu, ima tri oltara. Glavni oltar, na kojem se nalazi svetohranište, posvećen je sv. Luki, lijevi pokrajnji posvećen je na čast Majke Božje, Gospe Karmelske, a drugi na čast Presvetoga Srca Isusovog.
Godine 1705. bio je u Kolanu župnik don Luka Sabalić, Pažanin, i ostalo je zabilježeno da se za njegovoga župnikovanja popravljala crkva, da su je digli za jedan metar, da su izvadili šimble (daske) i pokrili je pod kupe. Isto piše da je župni dvor bi sve do 1822. pokriven šimblon, tj. dašćicama.
Kada je župu preuzeo 1760. godine don Ante Sabalić, Kolan je imao 250 stanovnika, a kada je župu preuzeo 1777. godine kao mladomisnik don Ante Zar (Car), u Kolanu je bilo 235 žitelja.
Godine 1888. o crkvi je zapisano da je duga 12 m, široka 5, a visoka 8 m i da je oko nje groblje, da su dva zvona nabavljena 1875. a da se iznad glavnih vrata uzdiže zvonik, bifora s dva zvona. Župom je tada upravljao don Šime Oštarić. Zvona su izlivena u ljevaonici Braće De Poli u Vittorio Veneto. Jedno od ta dva zvona, manje, zvoni i danas. Veće zvono je odnijela pri koncu Prvog svjetskog rata Austrija za lijevanje topova. Drugo zvono nabavljeno je tek 1929. godine iz ljevaonice u Ljubljani.
Donosimo popis stanovnika kako smo mogli naći u šematizmima Zadarske nadbiskupije koji su tiskani od 1840. godine. Zanimljivo je primjetiti kako se broj stanovnika u Kolanu nije povećavao. Gotovo da je bio uvijek jednak. Župa Barbat je ustanovljena 1852. godine. Do tada je pripadao kolanjskoj župi, kao i Šimuni, zatim Mandre i Girenica.
{gallery}galerijafotografija/Zupa_Sv_Luke{/gallery} Matične knjige rođenih, vjenčanih i umrlih postupno su uvedene u Katoličkoj Crkvi nakon Tridentskog sabora (1545.-1563.). Iz Župe Kolan sačuvane su od 1825. do danas. Poslije Drugog svjetskog rata komunistička vlast oduzela je te knjige župnicima te se i danas nalaze u Državnom arhivu u Zadru, a prijepisi u državnim matičnim uredima.

Što je s matičnim knjigama koje su se vodile prije 1825. nije poznato. Jednostavno, nema im traga. Prema jednoj predaji, umro je jedan župnik, a njegova je rodbina razbacala sve rukopise i knjige tražeći oporuku. Mnogo starih glagoljskih rukopisa, pa valjda i stare matične knjige pisane glagoljicom, govori ista predaja, spasio je jedan župljanin koji je bio pismen i zanimao se za starine. Kad se on razbolio i umro, prema toj priči, rodbina je njima, ne znajući vrijednost „starih kartušina“, dugo potpaljivala oganj, pa su valjda tako nestale i matične knjige.
Župa Kolan uvijek je imala župnika. Župnici su vodili knjige na glagoljici, sve do sredine 19. stoljeća. Da su župnici pisali glagoljicom saznajemo iz zapisa koji se nalazi na prvoj stranici knjige Godova župe Kolan iz 1828. godine.
Župnik je u Kolanu don Stipe Mustapić.

Svete Mise

• Radnim danom: 08:00 sati
• Nedjeljom i blagdanom u Kolanu: 11:00 sati